08
petak
siječanj
2010
Napokon novi post : )
Ovaj sam post odlučila posvetiti lipicanerima.
Moj najdraži konj, Teo, je napola lipicaner i stvarno je prekrasan i dobar.
Izvorno uzgojno područje je Lipica u Sloveniji, a uzgoj se proširio na Hrvatsku, Austriju, Mađarsku, Bosnu i Hercegovinu, Rumunjsku, Vojvodinu, Srbiju, Crnu Goru, Italiju, Slovačku, Makedoniju, SAD i Dansku, a u manjem broju u još neke zemlje.
Gojidba lipicanske pasmine konja u nas predstavlja tradicionalni uzgoj koji je u svojem jednom dijelu izvorno naš (linija Tulipan), dakle ona je baštinjena pasmina. Lipicanski je konj nastao na bivšoj ergeli bečkog dvora u Lipici, na području Krasa. Ergela je osnovana 1580. godine zbog potreba bečkog dvora za lakšim tipom zaprežnog konja.
Oblik tijela je položeni četverokut. Glava je izrazito suha, s blago konveksnom pro? lnom linijom. Vrat je lijepo savijen, visoko nasađen što posljedično ima nizak i dug greben, slabo izražen. Leđa su duga, često nešto spuštena, ali vrlo široka i jaka s kratkim, širokim spojem.
Sapi su mišićave, okrugle i duge s visoko nasađenim repom. Prsni koš je dosta širok i dubok, a rebra zaobljena. Lopatica je duga i dobro položena, a podlaktica kratka izazivajući visok hod, akciju prednjih nogu, što je posebna odlika lipicanaca, a naslijeđena je od španjolskih konja. Noge su košćate i jake, zglobovi su vrlo dobro razvijeni, široki, čvrstih tetiva kao i kopita.
Rep i griva imaju gustu strukturu. Lipicanci su najčešće sive boje dlake, koja u dobi od 8 do 10 godina potpuno izbijeli. Karakterizira ga dobra ćud, velika poslušnost, sposobnost za dresuru, izvanredni hodovi te sigurnost. Prirodno je nadaren za španjolski korak (Španjolska kraljevska škola jahanja u Beču), nadmašujući tako sve ostale pasmine konja koje nemaju andaluzijske krvi.
I Teo za kraj : )
Ne vidi se dobro, ali bit ce jos slikica...
komentiraj (13) * ispiši * #
27
četvrtak
kolovoz
2009
Ljeti mi se neda pisati blog... xD
Evo mene...dugo nisam pisala blog....ali nema veze :D Vise cu se posvetiti blogu na jesen 8)
Meni je ova pjesma stvarno super, a vama?
komentiraj (5) * ispiši * #
10
srijeda
lipanj
2009
Irski Crveni Seter
On je moja najdraža pasmina. Po mom mišljenju najljepši pas. Voljela bih imati jednog, ali nitko ne dobije nešto čim to zaželi...
ZEMLJA PORIJEKLA: Irska
DATUM STANDARDA: 13.03.01.
UPORABA: lovački i obiteljski pas
FCI KLASIFIKACIJA:
Grupa 7 – ptičari
Sekcija 2. Britanski i irski ptičari – s radnim ispitom
KRATAK POVIJESNI PREGLED:
Irski crveni seter je uzgojen kao lovački pas. Pasmina je nastala križanjem irskog crveno – bijelog setera sa psom crvene boje nepoznatog porijekla. U 18. stoljeću još nije bila izražena kao zasebna pasmina. Godine 1882. osnovan je pasminski klub sa ciljem promoviranja pasmine. Klub je objavio standard 1886. godine, te organizirao poljske utakmice i smotre kako bi utvrdio stil rada pasmine. Standard i stil rada pasmine zajedno opisuju fizički izgled i radnu sposobnost.
Irski crveni seter se vremenom razvio u čvrstog, zdravog, inteligentnog psa koji posjeduje izvrsne radne sposobnosti i izdržljivost.
OPĆI IZGLED:
Građen za brzinu, atletskog izgleda, cijelom svojom pojavom odaje dojam visokih vrijednosti. Nježnog je izraza. Skladnih proporcija.
PONAŠANJE/TEMPERAMENT:
Oštrouman, inteligentan, energičan, po ponašanju privržen i odan.
GLAVA:
Dugačka, suha, bez grubih linija u području ušiju. Njuška i lubanja jednake dužine i paralelnih linija.
LUBANJSKI DIO:
- LUBANJA: ovalnog oblika (od uha do uha), prostrane unutrašnjosti, s jasno naznačenim potiljnim izbočenjem, izdignute obrve.
- STOP: jasno naznačen.
PREDIO LICA:
- NOS: boje tamnog mahagonija, tamne orahovine ili crn. Širokih nosnica.
- NJUŠKA: umjereno duboka i prilično kvadratična pri vrhu. Od stopa do vrha nosa dugačka, bez visećih labrnja.
- VILICE: gotovo jednake dužine
- ZUBI: škarasti zagriz
- OČI: boje tamnog lješnjaka ili tamnosmeđe, nisu velike
- UŠI: srednje veličine, tanke, prilično nisko usađene i prema natrag, vise uz glavu kao lijep nabor.
VRAT:
Umjereno dugačak, mišićav, ali ne debeo, blago povijen, bez ikakvih sklonosti k labavoj koži pod grlom.
TIJELO:
Proporcionalno veličini psa.
- PRSA: duboka, prilično uska u frontu. Rebra dobro zasvođena, ostavljaju dovoljno prostora za pluća.
- SLABINE: mišićave i blago povijene.
- REP: umjerene dužine, proporcionalan veličini tijela, prilično nisko usađen, snažan pri korijenu, stanjuje se prema tankom vrhu. Nošen je u nivou ili ispod nivoa leđa.
UDOVI:
PREDNJI UDOVI:
- LOPATICE: tanke pri vrhu, duboke, dobro koso položene prema natrag
- LAKTOVI: slobodni, nisko postavljeni, nisu izbočeni niti uvrnuti
- PREDNJE NOGE: ravne i žilave, jakih kostiju
STRAŽNJI UDOVI: široki i snažni
- STRAŽNJE NOGE: dugačke i mišićave od kuta do skočnog zgloba; od skočnog zgloba naniže kratke i snažne.
- KOLJENO: dobro povijeno
- SKOČNI ZGLOB: ne iskreće se prema van ni prema unutra
- ŠAPE: male, čvrste. Prsti snažni, povijeni i međusobno zbijeni.
HOD/KRETANJE:
Slobodno kretanje, poželjno dobrog potiska. Glava nošena visoko. Stražnje se noge kreću glatko s velikom snagom. Križanje nogu ili pletenje (izbacivanje laktova prema naprijed, a zglobova došaplja prema van) je neprihvatljivo.
POKROV:
- DLAKA: po glavi, prednjim dijelovima nogu i vrhovima ušiju dlaka je kratka i tanka; na ostalim dijelovima tijela umjerene dužine, ravna i što je više moguće bez kovrči ili valovitosti. Resice na gornjim dijelovima ušiju dugačke i svilenkaste; na stražnjim dijelovima prednjih i stražnjih nogu dugačke i tanke zastavice; dobra odlakanost trbušnog dijela, gdje se tvore rese koje se pružaju prema naprijed do prsiju i grla. Šape dobro odlakane između prstiju. Duž repa zastavice umjerene dužine, a skraćuju se prema vrhu. Sve zastavice su ravne i uske.
- BOJA: sočna kestenjasta boja, bez tragove crne boje; bjelina na prsima, pod grlom ili po prstima; ili mala zvijezda na čelu ili uska pruga po nosniku ili licu nije eliminirajuća greška.
VELIČINA:
- mužjaci: 58 – 67 cm
- ženke: 55 – 62 cm
komentiraj (15) * ispiši * #
29
srijeda
travanj
2009
Nova Scotia Duck Tolling Retriver
Klikajte na malene!!!!!!
Nova Scotia Duck Tolling Retriver je šarmantan, živahan pas,
donositelj vodene divljači srednje veličine (visina od 45-51 cm)
i lagani za održavanje i držanje, izvrsni ljubimci i
sposobni za natjecanja u poslušnosti, agilityju i lovu.
Veličina i narav čine ih dobrim ljubimcima za aktivne obitelji,
kao i odličnim pomoćnicima za lovca.
Tollerima treba dosta dnevne aktivnosti, vole kad im se baca frizbi,
izvrsni su u poslušnosti i agilityju zato jer vole raditi.
Pas srednje veličine, snažan, kompaktan, uravnotežen,
mišićav, srednje teškog do teškog kostura.
Vrlo je agilan, uvijek na oprezu i uporan.
Boja nosa treba se slagati s bojom krzna ili može biti crna.
Toller je uzgojen za donošenje divljači iz hladne vode
i mora imati vodootporno dvostruko krzno srednje dužine,
s mekšom, gustom poddlakom.
Četkanje nekoliko puta tjedno dovoljno je da bi se uklonile travke
i ostalo što pas pokupi tijekom šetnje i rada.
Ako razmišljate o nabavci "malog crvenog retriveraškog stroja"
imajte na umu da je toller velika obveza za svog vlasnika,
i u fizičkom i psihičkom smislu.
Kad vas gledaju u oči, znate da vas vole
(ili su gladni, ili žele vani, ili ste im opet sakrili lopticu...).
Svestrani i prilagodljivi
- pretvaraju se iz lijenčine u vrištećeg retrivera u sekundi.
Najbolji podizači raspoloženja na svijetu.
Dok im bacate lopticu ili igračku, letećim skokovima odlaze po nju
i vraćaju se da im je opet bacite, i jednostavno morate
osjetiti njihovu životnu radost.
Fantastično komuniciraju s ljudima, na mnoge načine.
Savršena veličina, ni veliki ni mali.
Laka motivacija s hranom, igračkama ili bilo čime što se miče.
Prirođene lovne sposobnosti koje odgovaraju onima
koji nemaju vremena za treniranje.
Njihove čuvarske sposobnosti, dok, s druge strane, nisu previše lajavi.
Tolleri koji redovno vježbaju i izmaraju se igrom, trčanjem
i radnim zadacima su kod kuće mirni i zadovoljni i nisu skloni
destrukciji koja nastaje uslijed dosade.
Ovo je izuzetno inteligentna pasmina.
Ovim psima potrebna je barem osnovna dresura,
a mnogi vlasnici tollera su aktivni u agilityju, lovu, flyballu,
traganju, natjecanjima u poslušnosti i slično.
Tolleri obožavaju raditi, ali nije ih uvijek lako
trenirati kao neke druge pasmine.
Treba im izazov i moraju doista biti vrlo zauzeti,
inače će im postati dosadno i više neće obraćati pažnju.
Također, možda će nešto pokušati izvesti na desetak načina
prije nego dođu do željenog cilja, odnosno, onog što tražite od njih.
Ako tolleru date prst, uzet će cijelu ruku i vratiti se po još.
Prepametni su da mi se otvoreno upuštali u bitku za dominaciju,
ali nanjušit će svaku slabost i iskoristiti je.
Oni su nježni i ljubazni i neki od njih mogu biti vrlo
prijateljski raspoloženi prema nepoznatim ljudima,
ali uglavnom nemaju labradorski stav
"upravo sam te upoznao i ti si moj najbolji frend".
Istinski entuzijazam toller će sačuvati za svoju obitelj i posebne prijatelje.
Tolleri su lovna pasmina i uzgajani da budu radni psi.
Imaju ludu želju za radom i donosit će bačeno dok
vam ruka ne otpadne, pa i preko toga!
Mnogi tolleri od uzbuđenja i želje za radom ispuštaju prodoran
vrisak koji je karakterističan za tu pasminu.
Tolleri uglavnom upozoravaju na dolazak stranaca,
ali nisu neki osobiti psi čuvari.
Tolleri se linjaju sezonski i psi su koji vole plivati,
valjati se po svemu, pa i u blatu.
Nisu za čistunce ili alergične osobe.
komentiraj (22) * ispiši * #
30
ponedjeljak
ožujak
2009
Curly Coated Retriever
KLIKAJTE NA JAJE!!!
Kao prvo, obećala sam proslijediti post sa bloga:Škola o životinjama
Moli se sve koji su zainteresirani za pružanje pomoći napuštenim psima u azilima.
Svakog neudomljenog psa čeka eutanazacija (uspavljivanje), zato ako niste
u mogućnosti pomoći, barem proslijedite ovaj post dalje kako bi šanse
za udomljenje napuštenih pasa bile što veće.
Više o napuštenim psima na stranici:Druga prilika
***A sada o Curly Coated Retriverima:
Velik, čvrst, atletski građen retriver s osebujnom kovrčavom dlakom.
Gusto kovrčavo krzno, crno ili boje jetre štiti psa od trnja i hladne vode.
Čak su i male uši, zatiljak, vrat i zašiljeni rep pokriveni malim kovrčicama.
Samo su njuška, skočni zglobovi i noge odsprijeda pokriveni glatkom dlakom.
Idealni curly bi trebao biti pokretljiv i graciozan, snažan ali i elegantan.
Tijelo je mrvicu duže od visine u grebenu, leđa su snažna i ravna.
Glava je klinastog oblika, duža nego šira.
Njuška se sužava do dobro razvijenog tamnog nosa
(crnog za crne, smeđeg za pse jetrene boje).
Psi trebaju imati škarasti zagriz.
Relativno male uši smještene na liniji lagano iznad ugla očiju,
priliježu uz glavu.
Oči su bademaste, prilično velike, ali ne i preistaknute,
crne ili smeđe kod crnih pasa,
i smeđe ili boje jantara kod pasa jetrene boje.
Oštre žute oči i vidljiv treći kapak su nepoželjni.
Rep doseže otprilike do skočnog zgloba i nošen je ravno.
Curlyji su vrlo inteligentni i pametni.
Lako se odgajaju, ali obično ne reagiraju dobro
na neprestana ponavljanja vježbi.
Tračak neovisnosti može otežati neke vidove odgoja,
jer će pas početi sam donositi svoje odluke.
Sporo sazrijevaju i odgoj može potrajati duže
nego kod nekih popularnijih retrivera.
Svi bi vlasnici curly-a trebali sa svojim psima
dok su još štenci otići na tečaj poslušnosti.
Kombinacija odgoja i rane socijalizacije rezultirat će
odraslim psom s izvanrednim osjećajem za prosudbu,
kojem možete vjerovati i koji će biti vaš blizak pratilac
tijekom čitavog svog života.
Ne funkcioniraju dobro zatvoreni u box-u, vani,
daleko od svoje obitelji, bliska interakcija je najbolja za njih.
Siguran u sebe, nepokolebljiv i ponosan, ovaj aktivan,
inteligentan pas je šarmantan i nježan obiteljski družbenik
i odlučan i izdržljiv lovac.
Curly je budan i na oprezu, poslušan i lako ga je kontrolirati,
bez obzira je li kod kuće ili u lovu.
Inteligentan i pomalo neovisan, curly je nešto povučeniji
od drugih retrivera, posebno prema strancima.
No neovisnost i stav ne znače da je pas plašljiv ili ne želi raditi.
U izložbenom ringu, curly dobrog temperamenta će ustrajati
u stavu, prepustiti se pregledu suca, pri čemu je nevažno
hoće li ga pozdraviti mahanjem repa ili ne.
U lovu, curly je revan, ustrajan i hrabar.
Kod kuće je miran i mazan.
Plašljivost je greška i bilo koji pas koji u ringu pokaže
plašljivost treba biti kažnjen i/ili diskvalificiran.
To u većini slučajeva ne vrijedi za štence koji se u ringu
ne ponašaju kako treba zbog uzbuđenja i nedostatka
ring dresure i iskustva.
Ovog ponosnog, prelijepog, višenamjenskog lovnog retrivera
mnogi smatraju i priznaju za jednu od najstarijih pasmina retrivera.
Stvoren u Engleskoj, curly je dugo vremena bio omiljen kod engleskih lovaca.
Cijenjen zbog prirođenih lovnih sposobnosti, hrabrosti i izdržljivosti,
curly korektne građe i temperamenta će raditi dokle god treba, donoseći
i krznatu i pernatu divljač iz guste šikare i ledene vode.
Da bi radio cijelog dana, curly mora biti dobro izbalansiran,
snažan i robustan, te brz i spretan.
Vanjski izgled, držanje i stav stvaraju kombinaciju gracioznosti
i elegancije koja se ne viđa kod drugih retrivera.
Curly je srednje kutevan pas, a kada se usporedi dužina i visina,
dobije se dojam da ima više noge od drugih retrivera.
Držanje je uspravno i budno, odajući samopouzdanog psa.
Dok se kreće, čitava je njegova pojava snažna, harmonična simetrija.
Dlaka, zaštitni znak pasmine je od velike važnosti za sve curly-e,
bez obzira je li riječ o kućnim ljubimcima, lovnim ili izložbenim psima.
Savršena dlaka je gusta masa malih, zbijenih, čvrstih kovrča.
Curly je iznimno pametan i lako odgojiv,
i vrlo ga cijene i kao obiteljskog psa kao i u lovu.
Curly-i su aktivni psi, sa sjajnim smislom za zabavu.
Izvrsno su balansirani i nešto duži nego viši.
Od ostalih se retrivera razlikuju po temperamentu, malo su rezerviraniji
prema strancima i zaštitnički se odnose prema svojoj obitelji, i svojom
osebujnom kovrčavom, tamnom dlakom, koja je vodonepropusna.
Na njušci i nogama odsprijeda ima kratku, ravnu dlaku.
Najviši su od svih retrivera, s visinom do 68,5cm za mužjake
i do 63,5cm za ženke.
Polako sazrijevaju i to treba uzeti u obzir tijekom obuke.
Vrlo su inteligentni i treba ih često zaokupljati tako da
koriste mozak i da im ne bude dosadno.
Iako im je dlaka vrlo osebujna, ne zahtijeva puno posla,
ne treba ga prečesto četkati, osim dok se linja.
Jednom tjedno dlaku treba navlažiti i malo promasirati prstima.
Swatka slikica za kraj...
komentiraj (29) * ispiši * #
03
utorak
ožujak
2009
Flat Coated Retriver
A sada o Flat Coated Retriverima:
Kada bih morala opisati flatove u nekoliko riječi,
rekla bih da su vječno dobroćudni, zaigrani i naivni.
Uz to bi dodala i izuzetno aktivni.
To su glavne karakteristike koje krase ovu predivnu pasminu,
poznatu pod nadimkom "Petar pan psećeg svijeta".
Taj nadimak im je dan potpuno opravdano, oni su u duši
zaista vječna štenad, uvijek spremni za akciju, igru i zabavu.
Većina ljudi koji žele flata za ljubimca, privučena je njihovim izgledom
i iako žele nešto drugačije,neobičnije od labradora i goldena,
očekuju da će dobiti jednaku narav.
No, iako je karakter flatova u mnogočemu jednak onome
ostalih retrivera, postoje i bitne razlike.
Gotovo svi pripadnici pasmine svojom primarnom svrhom
smatraju "biti prijatelj svome vlasniku".
Učiniti će sve da vam udovolje i privuku vašu pažnju.
Društvo vlasnika njima je vrlo važno i ne vole biti dugo sami
pa ako češće izbivate iz kuće, najbolje je da
svome flatu nabavite društvo, drugog psa ili macu.
Kao što sam već spomenula, flatovi su izrazito dobroćudni
prema svim ljudima i životinjama.
Ponekad to može postati problem jer će vaš flat u šetnji
poželjeti pozdraviti svakoga na koga naiđete, a pozdrav flata
nerijetko uključuje i veseli skok i poljubac usred lica.
Kada naiđu na nekoga tko će ih pomaziti i poigrati se s njima,
njihovoj sreći nema kraja.
Oni doista vole svakoga!
Iz tog razloga nisu dobri čuvari.
Iako će ponekada lajati radi upozorenja,
i lopovu će iskazati veselu dobrodošlicu mašući repom.
Flatovi naprosto obožavaju djecu i uživaju u igri s njima,
no igre s djecom bi netko uvijek trebao nadgledati iz dva razloga.
Kao prvo, flatovi će djeci dopustiti sve pa bi malo dijete moglo
nenamjerno ozlijediti psa, a i pas bi u igri mogao
srušiti dijete i nehotice ga ozlijediti.
Flatovi se generalno izuzetno dobro slažu sa drugim psima.
Iako se zna dogoditi da mužjaci u pubertetu postanu malo prgavi,
jako rijetko ćete naići na flata koji ima i najmanju dozu agresivnosti u sebi.
Imaju izrazito visok prag podražaja i nije rijetkost da se
odrasli flat neće obraniti kada ga pas napadne.
Od šteneće dobi pa do starosti uvijek će biti odlični prijatelji
za igru drugim psima, i nije rijetkost da se desetogodišnji
flat igra poput mladog psa, sa jednakom dozom energije i ludosti.
Većina vlasnika očekuje da se njihov pas smiri iza druge ili treće
godine života te postane smireniji i ozbiljniji, i baš kada vlasnik
očekuje da će njegov flat sazrijeti, on će postati problematičniji no ikad.
I najbolje odgojeni mladi pas postati će problematičan i nezavisan.
Iako flatovi ne traže "čvrstu ruku" jer su zaista lako odgojivi,
u razdoblju adolescencije znaju biti nepodnošljivo tvrdoglavi i
ponekad vlasnik treba imati neograničene doze strpljenja i upornosti.
No, ako je vlasnik zaista uporan i uspije pokazati da je on gazda,
flat će to prihvatiti.
Naravno, i dalje će pokušavati raditi nepodopštine,
no na strogi prijekor umiriti će se istog trena.
Najveći razlog zašto flatovi nisu psi za svakoga je njihova neograničena energija.
Zahtijevaju puno kretanja i aktrivnosti i neće se zadovoljiti običnim šetnjama.
Ako im se ne zadovolji potreba za kretanjem, postaju nezadovoljni
i destruktivni pa dvaput promislite prije nego što krenete u potragu za štenetom.
Ako niste sigurni da ćete mu svaki dan moći pružiti barem dva sata kretanja
(najmanje 40-ak minuta trčanja) dnevno,
možda je bolje da razmislite o nekoj drugoj pasmini.
Najlakši način za zadovoljiti njihovu potrebu za kretanjem je aportiranje.
Oduševljeni su ako mogu donositi bačene predmete.
Odlično je vježbati naredbe "sjedi","lezi" i "čekaj"
u kombinaciji sa bacanjem predmeta.
Predstavlja im veliki izazov ako moraju na miru čekati
dok im bacate njihovu omiljenu igračku...
Kada ju napokon donesu, nema veće sreće.
No, ponekad im uobičajena igra dosadi pa ćete morati izmisliti nove igre.
Uvijek će im biti zanimljivo igrati se npr. skrivača ili
traženja različitih predmeta...
Odličan način za ispucavanje njihove energije je i treniranje agilitya.
Flatovi gotovo sigurno neće postizati zavidne rezultate,
ponajviše zbog manjka koncentracije,
ali sigurno je da će uživati u tome sportu!
Osim fizičke aktivnosti, flatovi traže puno pažnje i kod kuće.
Iako će se i doma rado igrati, biti će jako zadovoljni i samo sa maženjem.
Ako duže vrijeme nešto radite i ignorirate ga, vaš flat će obavezno
provjeravati što se događa, no neće biti naporan.
Mrvicu maženja i koja lijepa riječ biti će dovoljna da se vrati
na svoje mjesto i nastavi spavati.
Ako se vani dovoljno "izdivljaju", doma će stalno biti na miru i
uglavnom spavati, ali u situacijama kada se neko vrijeme
ne kreću dovoljno (npr.za kišnih dana ili tjeranja)
stalno će hodati po kući u potrazi za akcijom.
Ako se flatu ne pruži dovoljno pažnje i vježbe
zagorčati će život i sebi i vlasniku, ali ako su mu sve potrebe zadovoljene,
biti će odličan obiteljski pas.
Flatovi nisu psi koji će život provoditi u dvorištu,
već psi za obitelj koja će zaista znati uživat u ljubaznom i prijaznom
psu koji je izuzetno aktivan, kako fizički, tako i psihički.
komentiraj (41) * ispiši * #
01
nedjelja
veljača
2009
Chesapeake Bay Retriever
KLIKAJTE NA JAJE!
Chessie je talentiran i poletan pas.
Može biti tvrdoglav i jake volje, te nije najbolji pas za početnike.
Odličan je s djecom, iako neće tolerirati da ga ona
zlostavljaju i natežu, i u takvoj će situaciji ustati i otići.
U svakom slučaju, bilo kakvu interakciju male djece i pasa
bilo koje pasmine moraju nadgledati odrasli.
Chessie je vrlo lojalan pas s jakom zaštitničkom crtom, što ga,
s obzirom na odličan temperament, čini izvrsnim čuvarem,
ali ne i psom za napad, jer neće nikoga ozlijediti.
Isto tako, s obzirom na njegovu odanost,
malo tko će ga uspjeti dresirati osim njegove obitelji,
pa se ne preporuča da ga se pošalje nekome drugome da ga izdresira.
Pravilo je da se chessie-i prijateljski odnose prema strancima,
ali bez naklonosti i ljubavi koju čuvaju za vlasnike.
Oni su izvrsni obiteljski psi i ne vole kada su smješteni
u boks daleko od svoje obitelji.
S obzirom da pripada grupi retrivera,
vjerojatno će kao štene i mladi pas žvakati sve i svašta.
Riječ je o velikom psu sa jakim zaštitničkim nagonom,
i vrlo je važno socijalizirati ga: još dok je malen treba ga upoznati
sa velikim brojem ljudi različitih životnih dobi i spola,
te ga naviknuti na poslušnost.
Chessie-i su među ponajboljim lovnim psima
i vrlo poznati po svojoj ljubavi prema vodi.
Imaju fantastičan nos i ustrajnost u pronalasku lovine,
s tim da prvo donose ranjene ptice, a zatim mrtve.
Postoje autentične priče o chessie-ima koji su
donosili i do stotinu pataka na dan.
Uz dobru obuku i vaš će chessie lako postati izvrstan lovac.
Chessie-i postižu dobre rezultate na lovnim ispitima,
ali ih redovito brojčanu nadmašuju labradori,
koji u biti brojčano nadmašuju sve ostale pasmine
koje podliježu lovnim ispitima.
Bez obzira na to, u pasmini se i dalje pojavljuju dual šampioni,
živi spomenici sposobnosti pasmine u cjelini.
Nikad nisu posebno brojni u izložbenim ringovima,
iako ih nije teško izlagati, a treba im i vrlo malo groominga,
ali nekad je teško pronaći suca koji u potpunosti razumije pasminu.
Odlični su u vježbama poslušnosti, pogotovo uz iskusne trenere.
Ponekad su svojeglavi, pa treba malo truda da ih se uvjeri
da izvedu traženo na vaš, a ne njihov način.
Chessie-i nisu podvrsta labradora, iako su te pasmine srodne.
Usporedba je neizbježna pošto su labradori poznatiji,
i prečesto se chessie spominje kao neka vrsta labradora,
koja malo odudara od uobičajenog tipa te pasmine.
Fizičke razlike: Chessie-i imaju uši nasađene nešto više, a noge su duže.
Oči su drugačije oblikovane i smještene malo više naprijed na glavi.
Nisu tako zdepasti kao labradori, posebno oni izložbenog tipa
i imaju drugačiju gornju liniju leđa jer im stražnji dio može biti viši od grebena.
Krzno labradora nije vunasto i ako je imalo valovito, nije kao kod chessie-a.
Chessie-i dolaze samo u različitim nijansama smeđe
(od svijetlosmeđe boje sijena preko crveno-smeđe do boje tamne čokolade),
dok labići mogu biti žuti, crni, čokoladni ili sivi.
Razlikovati tamnog chessie-a od čokoladnog labradora nije teško.
Chessie ima svjetliji nos i oči, a krzno mu je vunasto i lagano zakovrčano.
Boja očiju nije uvijek pravilo, jer mnogi čokoladni labići imaju žute oči
umjesto smeđih i boje lješnjaka kakve bi trebali imati.
Teško je raspoznati pasminu na obje strane kad
naletite na primjerke iz lošeg uzgoja.
Razlike u temperamentu: chessie-i su odani, vezani za obitelj i ne prihvaćaju
upute od stranaca, iako su prema njima relativno ljubazni i pristojni.
Labradori su, s druge strane, naklonjeni svima i radit će s bilo kim.
Chessie ima zaštitnički nagon kojeg labići nemaju ili ga imaju u manjoj mjeri.
Izolacija i držanje u boksovima utječe negativnije na chessie-e nego na labiće.
Obje pasmine znaju biti jednako tvrdoglave i obje dijele retriverske karakteristike:
visoku inteligenciju, vodljivost, aktivnost i ljubav prema vodi.
komentiraj (31) * ispiši * #
02
petak
siječanj
2009
Labrador retriveri
Tko se tuče...taj se voli! Pozdrav od Nale i Micia.
Napokon sam uhvatila malo vremena da napišem novi post... Ja nisam uopče pisala o pasminama pasa pa sam se odlučila da ovaj post posvetim Labrador retriverima kakve i ja imam. Pa evo posta da ne odugovlačim:
Labradori su početno uzgajani da bi
pomagali lovcima pri lovu ptica na vodi.
Labrador još i danas sluzi tome.
Danas se još koriste kao pomoć policiji pri otkrivanju droge,
lovacki psi, terapeutski psi.
Danas se po nekada javljaju sporovi, naročito u SAD
između vlasnika labradora koji se uzgajaju za izložbe ,
i onih koji ih uzgajaju kao lovačke pse.
Jedni kažu da je labrador potpuno izgubio na karakteru,
a drugi na izgledu...
Međutim, prosječan vlasnik danas ce labradora imati za kućnog ljubimca,
te ga ove priće vjerojatno manje interesiraju.
BIJELI LABRADOR
Ovi psi uče jako brzo ukoliko su u povoljnoj okolini.
To je rasa za koju se preporučuje da sa vlasnikom
prođe školice za pse zbog svog vrlo živog karaktera.
Odličan je kao porodični pas i sa svojim vlasnicima
može sudjelovati u jako mnogo aktivnosti i igara.
Dobro istreniran i socijaliziran pas je jako nježan
prema djeci i starijim osobama.
On nikada ne bi trebao biti agresivan, te nije pogodan za psa čuvara.
Oni ce lajati da bi upozorili na dolazak stranaca.
Dosta labradora je međutim izuzetno sretno i prijateljski raspoloženo
kada je u bilo kojem ljudskom društvu, pa makar ot bili i stranci .
Najsretniji su kada su uključeni u svakodnevne aktivnosti.
Ovo je aktivna rasa puna energije,
pa stoga zahtijeva i aktivnog vlasnika.
Dosada i usamljenost može kod njega prouzrokovati
probleme u ponašanju.
Crte karaktera i nivo aktivnosti ipak ce zavisiti
od psa do psa i od genetike, treninga, socijalizacije,
brige koju svakodnevno prima...
CRNI LABRADOR
Pravi labrador potpuno je neagresivan u odnosu na ljude
i druge životinje i sretan da zadovolji čovjeka.
To je i glavna karakteristika ove rase.
Labrador ima tako mnogo toga sto privlači ljude ... neagresivnost,
inteligenciju, sposobnost prilagođavanja,
sto ga čini gotovo idealnim psom.
Izuzetno dobro se slaže sa djecom, te se i preporučuje
za obitelji koje imaju cak i malu djecu.
No i pored velikog strpljenja koji prosječan labrador ima sa djecom,
nikada ne ostavljajte jako malo dijete i psa na samo.
SMEĐI LABRADOR
To je pas snažnog izgleda, aktivan i pun energije.
Unatoč jakoj postavi lagano se kreče.
Karakteristično za njega je jaka, kratka dlaka, ravna, bez kovrči.
Poddlaka odbija vodu.
Dlaka na nogama i na repu nije duža.
Za tog retrivera tipičan je tzv. vidrin rep.
Čeono koljeno je izraženo, gubica jaka
i na krajevima nije bitno sužena.
Smeđe oči su prijatnog izgleda.
Uši su obješene tijesno uz glavu, srednje velike
i postavljene prilično unazad.
Boja je crna, čokoladno smeđa, svjetlo žuta i
za sada još u rijetkim zemljama (SAD) priznata siva tj srebrna.
Žuti psi imaju najgušću dlaku.
Visina - 55 do 62 cm, težina - od 25 do 31 kg.
Životna dob oko 12 godina.
Prvi standard za labradore je napisan 1887. godine
i u njemu su posebno isticali njegovu tvrdoću i vodljivost.
Kao samostalna rasa bio je priznat 1905. godine.
Prvo su bili samo crni, a druge boje nisu bile dozvoljene.
Labradorova prednost je odlična vodljivost.
Sposoban je učenik i već u toku šetnje
ili igre naučimo ga donošenju.
Nije previše glasan i unutrašnje je stabilan pas
(i u velikim gradovima, gdje ima puno prometa).
Dobro se razumije s drugim psima i ostalim domaćim životinjama.
Također, koristi se kao vodič za slijepe, a uzgaja se i za izložbe.
Ne obazire se na vremenske promjene, robustan je i otporan,
pa mu čak ni snijeg ni hladnoća ne smetaju.
Ubrajaju se među najomiljenije porodične pse.
Posebno je dobrodušan pas.
SIVI LABRADOR
Labrador jako voli vodu i aktivnosti na otvorenom.
Ne voli biti usamljen i svojim lajanjem može
postati prava noćna mora ukoliko ga zanemarujete.
Jako je inteligentan i uvijek spreman na učenje.
Treba posebno paziti na njegove kilograme,
jer ima izrazitu sklonost gojenju zbog apetita .
komentiraj (83) * ispiši * #
30
četvrtak
listopad
2008
Duhovi životinja
Za početak, htijela bih se ispričati zbog ne vraćanja komentara i ne pisanja posta oko mjesec dana.....jednostavno nisam imala dovoljno vremena.
Pa evo, probala sam odabrati što zanimljiviju temu koja bi imala i nekakve veze sa skorom Noći vještica. Nadam se da će vam se sviđati ovaj post.
Ne tako davno konj na kojem je jahao vojnik iza američkog građanskog rata pojavio se na maglovitom bojnom polju Gettysburg u Pennysilvaniji. Misleći da su konj i jahač glumci, turist im se obratio. No, i konj i vojnik su samo zurili-a zatim nestali.
Mogu li se životinje vraćati iz mrtvih u obliku duha i posjećivati omiljeno mjesto? Nitko ne može sa sigurnošću reći. No, možda ćeš saznati nešto više o njima u ostatku posta...
Sablasna mačka DC
Mačke su u Washingtonu, 1800-ih pomogle u suzbijanju ozbiljnog problema sa štakorima-čak i unutar same zgrade Kongresa. No, jedna mačka možda nije samo lovila miševe... Neki kažu da njezin duh obilazi hodnike Kongresa. Prema legendi, mačka DC pojavljuje se iz sjene, sjajnih očiju koje svjetlucaju u mraku.
Duh psa Sallie
U jeku američkog građanskog rata vodila se žestoka bitka kod Gettysburga. Ženka bull teriera, Sallie bile je maskota pukovnije unitarista. Nakon bitke bi ostajala uz vojnike, bdijući sama nad palim borcima. Neki ljudi vjeruju da je Sallie i dalje tamo. Ako se početkom srpnja previše približite mjestu gdije su pali unitaristički vojnici, priča se da se može čuti sablasno režanje psa. Neki kažu da je to Sallie koja i dalje čuva svoje pale drugove...
Ima još duhova, ali ja sam odabrala tri najzanimljivija, konj, mačka i pas. Ako bolje pročitate post, ili ako ga uopće pročitate, primijetit ćete da duh konja i psa imaju veze jedan s drugime.
komentiraj (74) * ispiši * #
01
srijeda
listopad
2008
Leonidi i tigroidi-toliko slični, a toliko različiti?
Leonidi imaju pruge i ponekad kuštravu grivu, riču poput lavova,a i frkću poput tigrova.
Divovi među velikim mačkama, odrasli leonidi mogu težiti gotovo kao lav i tigar zajedno! Dnevno mogu pojesti i do 14 kilograma sirovog mesa, a promjer glave im je kao kotač u dječjeg bicikla!
Dva najpoznatija mužijaka leonida su Chris i Rapido koji se trenutačno nalaze u zoološkom vrtu Everald u Južnoj Koreji.
Visina odraslog leonida. Pa si vi mislite...
Damas u svijetu živi možda manje od 30 leonida. No, oni ipak nisu ugroženi. Zoolozi i ostali znanstvenici leonide i ne priznaju kao vrstu. Zašto? Pa zato jer su oni hibridi. Mješavina dviju vrsta. Većina znanstvenika tvrdi kako se lav i tigar nikada nebi parili u divljini, ali je ipak bilo i takvih slučajeva. Bez obzira na sve, mnogi se i dalje dive golemosti i neobičnom izgledu leonida. No, drugi smatraju da je postojanje te životinje jednostavno pogrešno. Čudesne životinje ili-nakazna stvorenja (glupi ljudi misle da su oni nakaze)...
Slike leonida...
A sada malo o tigroidima........... pa koja je razlika?
Odgovor je jako jednostavan. Leonid je mješanacmužijaka lava i ženke tigra dok za tigroida vrijedi obrnuto. Tigroidi su jako slični leonidima,ali nisu ni izdaleka valiki. Često traže upola manje od leonida. Tigroidi su još rijeđi od leonida.
Većina znanstvenika tvrdi kako nije mijesto u prirodi ni leonidima ni tigroidima jer su oboje skloni bolestima.
Malo tigroida:
komentiraj (78) * ispiši * #
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 
![](http://xd3.xanga.com/c64b013145d3031954692/z22239114.jpg"<br)
